Hrabra sestra - intervju s Nadom Topić Peratović

Hrabra sestra - intervju s Nadom Topić Peratović

Centar za građansku hrabrost pokrenuo je projekt "Hrabre sestre", pozivajući žene da se jave kako bi pružile podršku ženama koje se odluče na pobačaj, što je u Hrvatskoj danas napola legalna aktivnost. Cilj im je u svakome gradu u Hrvatskoj imati volonterke koje su spremne pomoći ženama da kroz postupak pobačaja prođu sa što manje trauma. Nada Topić Peratović, predsjednicu Centra, u razgovoru za Femrevolt poziva one koje se prepoznaju u njihovim riječima da im se jave do kraja godine putem prijavnice na web stranici www.hrabra.com.

 Koliko vam se žena javilo dosad? Tko su one, mlade, stare, studentice, umirovljenice? Odakle dolaze, što kažu, zašto su se javile? Jesu li aktivistice?

 U ovih skoro dva mjeseca otkako smo na Facebook profilu naše feminističke i humanističke udruge Centar za građansku hrabrost pokrenule projekt „Hrabre sestre“ javilo nam se preko osamdeset žena iz svih krajeva Hrvatske, pa i iz inozemstva. Javljaju nam se i naše drage aktivističke suborkinje, ali i do sada nepoznata lica, studentice, pripravnice, medicinske sestre, primalje, konobarice, radnice, sveučilišne profesorice, ekonomistice, socijalne radnice, voditeljice turističkih agencija i nezaposlene žene. Mlade djevojke i odrasle žene, iz Dublina, Berlina, preko Ljubljane, Umaga, Poreča, Pule, Rijeke, Zagreba, Samobora, Petrinje, Križevaca, Varaždina do Zadra, Šibenika, Splita, Mljeta i Dubrovnika.

 U ogromnom broju nam se javljaju žene koje do sada nisu bile aktivistički angažirane i to nas posebno raduje. Među tim ženama su i one koje se nisu prepoznavale u feminističkoj borbi, pretpostavljamo zastrašene patrijarhalnim svijetom u kojem žive, nesigurne što to one mogu ponuditi ženskom pokretu. Ipak, usprkos svim nesigurnostima i neznanju, odlučile su učiniti taj iskorak iz vlastite zone komfornosti i anonimnosti, često opterećene egzistencijalnim brigama i prijaviti se na naš projekt „Hrabre sestre“. E, baš te žene su naše hrabre, naše najhrabrije sestre! I mi im se zahvaljujemo što su nam poklonile povjerenje. Njihova svjedočanstva, zabrinutost, ali i iskrena odlučnost su nas duboko dirnula i potvrdila nam da smo na pravom putu. Osim glasnog i ne manje bitnog političkog zagovaranja prava na siguran, besplatan i legalan pobačaj, naša feministička borba za reproduktivna prava žena u Hrvatskoj poprima novi, sveobuhvatniji oblik gdje pletemo solidarnu mrežu hrabrih sestara, koje strpljivo čekaju trenutak kad će moći dati svoj doprinos u borbi za reproduktivna prava žena.

 Što će točno raditi Hrabre sestre? Kako ste to zamislile?

 Odgovornost naših hrabrih sestara bit će pružiti bezuvjetnu podršku i zaštitu ženi s neželjenom trudnoćom u njenim pravima. To žensko pravo prije svega podrazumijeva prihvaćanje ženine odluke da ne želi roditi dijete, da želi koristiti svoje pravo na legalan pobačaj i da ne želi biti odgovarana od svog nauma, niti zastrašivana od protivnika/ca prava na pobačaj. U trenucima kada izabrani politički zastupnici i na žalost, velikim dijelom sama medicinsko-ginekološka struka poništava reproduktivna prava žena u Hrvatskoj, naša je odgovornost ženi koja nam se obratila pružiti ozračje sigurnosti i poštovanja. Psihološki i moralno podržat ćemo žene u njihovoj odluci na pobačaj, štitit ćemo ih pri odlasku u bolnicu na preglede i razgovore s liječnicima te prilikom samog zahvata.

Koji je preduvjet, može li svatko biti Hrabra sestra? Mora li proći kroz nekakvu obuku?

Svaka žena, koja se prepoznaje u našim riječima, može nam se do kraja godine javiti putem prijavnice na web stranici www.hrabra.com. Početkom nove godine krećemo u evaluaciju pristiglih prijava i nadamo se na proljeće poduci prvih sestara. Mislimo pružiti sveobuhvatnu obuku kako bi sve polaznice u potpunosti razumjele potrebe žena koje će nam se javiti – s medicinskog, psihološkog i feminističkog aspekta.

 Bitno nam je da ovim projektom budu zahvaćena sva mjesta u Hrvatskoj gdje je ženama omogućen (tj. gdje bi trebao omogućen) pobačaj. Muškarci koji nam se javljaju nas mogu podržati time što će, možda po prvi put u životu, stupiti korak nazad, slušati i učiti od žena i otvoreno zagovarati prava žena na pobačaj, olakšati nam borbu svojim razumijevanjem naših stavova, a nama ženama prepustiti međusobno osnaživanje. Znamo mi što činimo, pratite nas. Pozivamo liječnike/ce i medicinsko osoblje da nam se priključi. Žene koje podupiru ili sudjeluju tj. koje su sudjelovale u pokretu protiv pobačaja neće, iz razumljivih razloga, biti prihvaćene u naše sestrinstvo.

Kako utjecati na smanjenje stigme vezane uz pobačaj? Bila je snažna kod nas i za vrijeme socijalizma dok liječnici još nisu imali priziv savjesti, jer kod nas je pobačaj legaliziran “odozgo”, nismo imali snažan pritisak žena kao u Francuskoj, SAD-u i Njemačkoj, gdje su poznate žene izlazile u javnosti sa  priznanjima da su imale pobačaj.

 Stigma koja vlada oko pobačaja, prema našim procjenama, je razlog zašto je ženama najviše potrebna podrška hrabrih sestara. Žene ne donose nepromišljeno odluku o pobačaju, kad prekinu trudnoću nemaju traume, mentalne poteškoće, ne obolijevaju od raka ili što sve tvrde protivnici pobačaja, koji stalno pokušavaju ženi nametnuti osjećaj krivnje i srama. Želimo skinuti stigmu s riječi pobačaj i ženama poručiti da se nemaju čega stidjeti. Puno žena ju šapćući izgovara, kao da se radi o psovci ili nečemu sramotnom, a ne o pravu na vlastito tijelo. Žene nisu inkubatori. One su misaona ljudska bića, one su život koji se već živi sa svim svojim radostima i brigama. One su ne samo mozak, osjećaji, nego i tijelo. Njihovo tijelo pripada njima, nikome drugome.  Ne želimo da žene koje se odluče na prekid trudnoće o tome govore pokajnički. Žena nije nikome dužna objašnjavati zašto se odlučila na pobačaj. Nitko nema pravo ženi koja je odabrala pobaciti držati prodike, nazivati ju svakakvim imenima, niti joj samodopadno nuditi oprost. Oprost insinuira da je učinila nešto loše. Nije – rani pobačaj nije samo legalna, nego smije biti i etički prihvatljiva odluka.

Kolike su šanse po tvom mišljenju da vlada doista donese zakon o zabrani pobačaja, pod pritiskom Katoličke crkve i konzervativnih krugova, usprkos tome što je Ustavni sud rekao da se ne smije ići na zabranu?

 Mislim da će vlada izabrati oportuni srednji put – neće donijeti zakon o zabrani pobačaja, ali će ga nastojati učiniti što teže dostupnim. Pretpostavljamo da je samo pitanje vremena kad će konzervativni krugovi potpomognuti Katoličkom crkvom, pokrenuti skupljanje potpisa za referendum o zabrani pobačaja. Zato mi u Centru i pletemo svoju solidarnu mrežu žena; dovoljno puta su nas političari, pa i oni sekularno deklarirani, razočarali i ostavili da sami branimo načelo sekularnosti i ljudskih prava.

Odrastali smo vjerujući kako ljudska i ženska prava i slobode svakim danom moraju biti sve veće. Danas svjedočimo jačanju konzervativnih pokreta, koji žele poništiti ostvareni napredak u osvajanju ženskih i LBGT prava. Kako im se suprotstaviti?

 Da bismo se znali suprotstaviti sustavnom podrivanju prava žena od strane konzervativnih pokreta moramo prvo razotkriti što oni uistinu jesu. To su politički pokreti koji zloupotrebljavaju religiju, a posebno principe ljudskih prava u cilju zadobijanja političke moći. Licemjerno se brane od kritike pozivanjem na religijske slobode. Predstavljaju globalni fenomen, međusobno su povezani, podržavaju se, stvaraju strateške saveze i koalicije: a sve u cilju osujećivanja demokracije, ljudskih prava, a posebno ljudskih prava žena. Dovoljno je pogledati spisak država koje su pod krinkom brige za "zdravlje žene", tepajući da žena igra "presudnu ulogu" u društvu na inicijativu Trumpove administracije potpisale tzv. Ženevsku deklaraciju o konzenzusu, od Poljske, Mađarske, Burkine Faso, Iraka, Nigera, Saudijske Arabije do SAD, sve perjanice borbe za ljudska prava. 

 "Briga za nerođeno dijete" je samo paravan, pomoću kojeg vjerske institucije, a posebice njihovi konzervativni članovi, pokušavaju nametnuti svoja vjerska uvjerenja svim građanima i građankama. Da se radi o istinskoj želji za smanjivanjem broja pobačaja, protivnici pobačaja bi tom cilju pristupili sveobuhvatno: podržavajući seksualni odgoj mladih, učeći i dječake i djevojčice o poštovanju vlastitog tijela i potreba, ali i o poštovanju među spolovima i odgovornoj upotrebi kontracepcijskih sredstava. Ne dozvolimo da se partikularna moralna načela i neefikasnost sekularne države u odupiranju religijskoj nasrtljivosti stalno lome na leđima žena.

 U Centru za građansku hrabrost smo mišljenja da se društvo neće promijeniti, osim ako sami, koliko je u našoj mogućnosti, ne doprinesemo toj promjeni. Promjenu vidimo u pružanju alternative kroz humanističku misao i udruživanju građana, čija različitost u svjetonazoru nas ne sprječava u razvoju zajedničke svijesti o građanskoj odgovornosti prema svojim sugrađanima. Želja nam je ojačati građansku svijest da se svaki čovjek ima pravo ostvariti kao ljudsko biće, dostojanstveno živjeti i sukladno tomu i umrijeti. To nikome ne bi smjelo biti uskraćeno zbog opresivnih moralnih načela, tradicija, predrasuda i diskriminacije. Humanizam je odnos prema svijetu koji u centar svoje pozornosti stavlja čovjeka, njegovu kritičku misao, ljudsko znanje, al i čovjekovu odgovornost i suosjećanje prema drugim živim bićima i okolišu.

 Intervju vodila: Snježana Pavić

 Autorica ilustracije: Eva Tatcheva

 

Tagovi: pobačaj, intervju, nada topić peratović, snježana pavić