Koliko iskrenosti je previše iskrenosti?

Koliko iskrenosti je previše iskrenosti?

Nedavno sam pročitala članak o muškarcu koji se požalio da je njegova djevojka bila previše iskrena s njime o seksualnom aspektu njihove veze. Njezina iskrenost, o tome da ne svršava jednako s njime kao i s prijašnjim partnerima, spustila mu je samopouzdanje i dovela ga u ured psihologa. Također je podijelio kako ima problema s erektilnom disfunkcijom i anksioznošću prije samog seksualnog čina. Komentari na članak su bili razni, ali uglavnom na njegovoj strani – treba ostaviti tako lošu djevojku, što će mu takva kurva koja je iskusnija od njega, on treba pobjeći od nje jer je u toksičnoj vezi, jadni momak se treba spasiti, on zaslužuje neku bolju, i tako u nedogled.

Ljudi koji nikad nisu vidjeli tog čovjeka u životu, koji ne znaju niti kako on izgleda, ljudi koji nikada nisu popričali s njime uživo, apsolutno su vjerovali njemu i njegovoj verziji priče. To me je podsjetilo na sve slučajeve kada bi muškarac optužio ženu da je laka, drolja, kurva i svi bi mu povjerovali. Podsjetilo me i na riječi silovatelja koji bi rekao: „Ja to nisam napravio, ona laže“. Njegov iskaz, bez ikakvog dokaza, bio bi dovoljan ljutitoj rulji da mu povjeruje na riječ.

Kakva bi bila njezina verzija te iste priče, tih intimnih konverzacija? Je li ona uistinu njemu rekla na tako jednostavan način da je loš u krevetu? Je li ga usred samog čina počela naglas uspoređivati sa svojim bivšim partnerima?
Ili, je li ona njemu rekla da su njezini bivši bolji nakon što ju je on to pitao? Nije tajna da muškarci vole kompeticiju i pobjedu, da muškarac voli osjećaj da je prvi i najbolji, primus et optimus. Je li ona njemu rekla istinu nakon što je odbila praviti lažne orgazmične grimase, nakon što nije htjela lažno uzdisati kao da je na setu nekog jeftinog porno filma? Je li moguće da je toj ženi stalo do njezinog vlastitog seksualnog zadovoljstva?  Je li odlučila da više neće izdati samu sebe pretvarajući se da joj je super kada zapravo nije?

Koliko žena se našlo u situaciji da laže ublaži istinu svojim muškim partnerima? Ja osobno nisam svršila svaki puta kada bi moj dečko svršio. Znam po pričama prijateljica uživo (i žena na internetu!) da je i kod njih slično. Što bi se dogodilo da sam inzistirala na svom klimaksu svaki, ali BAŠ SVAKI put? Iako se on uvijek trudio biti dobrim ljubavnikom, koliko brzo bi ga pogodilo moje inzistiranje da svršim svaki put? To inzistiranje ne bi samo significiralo više fizičkog truda za njega kad je umoran, već i poveću dozu emocionalnog rada za njegov ego – to bi značilo da bi često morao preispitivati samog sebe.

Muškarci jednostavno nisu navikli na to, u tome je stvar. Kada, kao muškarac, odrasteš u svijetu koji je skrojen za tebe, imaš enormnu količinu samopouzdanja. Konzumiraš pornografiju bez puno razmišljanja, upucavaš se curama bez previše straha i napokon uđeš u vezu s djevojkom, koja samu sebe smatra sretnom jer si ti baš nju odabrao. Naravno da (neki!) muškarci nisu navikli na česti intelektualni i emocionalni rad, ovaj svijet je 'od njih za njih'. Konstruktivne kritike od njihovih partnerica su za njih osobni napadi koji ih dovode na rub živčanog sloma.

Za razliku od muškaraca, mi žene konstantno ispitujemo svaki naš korak, stav, način, stil, ideju, ispitujemo svoju esenciju kako bismo stale u kalupe koji su muškarci napravili za nas. Mi idemo psihologu upravo zato da saznamo na koje načine možemo bolje stati u taj kalup – kako biti bolja djevojka, uslužnija supruga, požrtvovnija majka. Pitamo se što nije u redu S NAMA umjesto da njih pitamo što nije u redu s njima, da očekuju apsolutno sve od nas.

Mi idemo psihologu da bolje stanemo u njihove kalupe – oni idu psihologu kada im kažemo da više nećemo glumiti orgazme i preuveličavati njihove mediokritetne seksualne pothvate.

Iako u tom istom članku nismo mogle/i pročitati riječi njegove djevojke, nadam se da sam dovoljno dobro predočila njezinu stranu. Iskrenost se rijetko oprašta, pogotovo ako je od žena koje znaju što žele. Dakle, drage žene, uživajte u svojim tijelima i doživljavajte sve orgazme ovoga svijeta... jer vi to zaslužujete. S partnerom ili bez. ;)

A. Horvat

Tagovi: a.horvat, psihoterapija, heteroseksualnost

Povezani članci

Mogu li muškarci uistinu biti feministi?

Mogu li muškarci uistinu biti feministi?

S obzirom na neobično visok broj muškaraca koji se kingkongovski busaju u prsa da su feministi, logično je pomisliti da se smanjio broj ubijenih žena, prebijenih žena, žrtava obiteljskog nasilja te da…

Integralno tjelesni psihoterapeuti i njihove opasne poruke: psihičko nasilje ne postoji

Integralno tjelesni psihoterapeuti i njihove opasne poruke: psihičko nasilje ne postoji

Govore da klasična terapija razgovorom ne pomogne svima koji su prošli kroz traumatska iskustva upravo zato što je trauma sadržana u tijelu u obliku senzacija, tikova, psihosomatskih simptoma i bolesti.…