Mogu li muškarci uistinu biti feministi?

Mogu li muškarci uistinu biti feministi?

U člancima, videima, komentarima, u stvarnom životu često čujem kako je feminizam za sve. Što to točno znači da je feminizam za sve? Pa iz perspektive onih koji to papagajski ponavljaju, nadajući se da će tim ponavljanjem njihove riječi postati istina, feminizam je tu za strejt muškarce koji ne mogu plakati niti iskazivati osjećaje, za gej muškarce koji imaju loše odnose sa svojim očevima ili koji sebi još nisu priznali da su gej, za trans žene... jer... inkluzivnost, i za sve druge. Tko su ti 'drugi'? 'Drugi' kao kategorija postoje već stoljećima, to su žene. Žene su prestale biti u centru vlastitog pokreta jer je to moderno, moraju biti inkluzivne. U današnje vrijeme je najbitnije biti inkluzivna osoba – pristaješ na sve bez prevelikog razmišljanja u strahu od agresivno divljih napada progresivnih aktivista. Zašto bi feminizam bio za žene? Pa što te žene očekuju, ovo su nova vremena kada i MUŠKARCIMA TREBA FEMINIZAM.

S obzirom na neobično visok broj muškaraca koji se kingkongovski busaju u prsa da su feministi, logično je pomisliti da se smanjio broj ubijenih žena, prebijenih žena, žrtava obiteljskog nasilja te da se povećao broj hrabrih žena koje prijavljuju silovatelje. Međutim, ništa od toga se nije dogodilo. Ne samo da se razne brojke i statistike nisu poboljšale, nego su se vjerojatno i pogoršale. Kako to objasniti? Kako je moguće da ženama nije niti malo bolje kada svaki peti muškarac objašnjava ženi što zapravo znači biti ženom i za koga je feminizam zapravo... aha, sada vidimo gdje je problem.

Problem inkluzivnosti je taj što decentrira ženske probleme i umjesto njih skreće pažnju na većinom izmišljene probleme muškaraca. Strejt ili gej, u hlačama ili haljini, osobe muškog spola obrušit će se agresijom tisuću vojnika na sve one (žene) koji se ne slažu s njima. Razni muški meninisti feministi neće se baviti toksičnim maskulinitetom, neće poučavati druge muškarce važnosti emocionalne inteligencije, neće mariti za muške žrtve obiteljskog nasilja ili silovanja, nije ih briga za samohrane očeve. Ono što JE njihova glavna briga, njihov prvi interes, jest uvjeriti žene da su pornografija i prostitucija dobre za njih. Iako bi ti isti feministi ubili vlastite kćeri da se počnu prostituirati ili snimati porno filmove. Toliko o osnaživanju/empowermentu.

Njihov drugi interes za feminizam leži u trans pokretu. Mnogi muškarci nisu u stanju biti iskreni sami sa sobom i priznati sebi svoju pravu seksualnu orijentaciju – upravo zato ih magično intrigira ideja da muškarci mogu biti žene. Zbog svoje internalizirane homofobije i sveopće mizoginije, muškarci koji odbijaju biti iskreni sa sobom izgaraju od ljutnje kada čuju žene koje se ne slažu s njihovom novom znanošću.

Bilo da se radi o „seks radu“ ili o trans ženama, muškarci gledaju na feminizam kao sredstvo kojim će doći do više seksa. Gdje je tu feministička borba kada potiču mlade žene na samoaktualizaciju kroz Only Fans ili Porn Hub stranice? U čemu je vidljiv njihov feministički duh kada ušutkavaju sve one žene koje se usude pričati jasno i glasno o problemima žena? Kako se usuđuju ženama govoriti tko su žene i za koga je feminizam zapravo? Kako nam mogu dokazati da su uistinu feministi kada nam prijete silovanjem ili doxanjem?

x x x

Moja poznanica je nedavno bila žrtva vrste internetskog bullyinga – doxanja. Doxanje je traženje i objavljivanje ​​privatnih ili identifikacijskih podataka o određenoj osobi na internetu, obično sa zlonamjernom namjerom. Muškarac koji je to počinio je netko tko se predstavlja kao marksist, kao egalitarist i kao trans saveznik, to je osoba koja surađuje s organizacijom Status M, koja se bavi promoviranjem „solidarnosti, poštivanja ljudskih prava, nenasiljem, tolerancijom, rodnom ravnopravnosti, osnaživanjem, aktivizmom... te koja radom u zajednici, primarno s muškarcima, osnažuje mladiće, očeve, buduće očeve i pripadnike marginaliziranih skupina za postizanje društvene promjene u zajednici“.

Mnoge od nas su imale tu nesreću da se, na putevima interneta, susretnu s njegovim mizoginim komentarima u kojima s visoka objašnjava ženama stvari. Zanimljivo je to što sve spada u feminizam-egalitarizam u njegovoj glavi: promoviranje tolerancije i solidarnosti i nenasilja... kao i mizogini internet bullying. Poznanica nije htjela ignorirati njegov napad (unatoč dobronamjernim savjetima da zaboravi cijelu stvar) i sve je prijavila policiji, koja će pratiti kroz određeni period njegove internetske aktivnosti kako bi se uvjerili predstavlja li on pravu i ozbiljnu prijetnju.

Njegov kukavičluk, skrivanje iza zaslona računala i objavljivanje poruka iz tajnih grupa kojih nije član, u nadi da našteti njoj i ostalim ženama koje je spomenuo... samo zato da ga policija dva dana nakon toga nadgleda... patetično. Patetično, ali istinito. Taj događaj me inspirirao da ovo i napišem: ta muška divlja nesputana mržnja prema onim ženama koje ih ne slušaju, koje ne zanima što im ti muškarci imaju za objasniti reći.

Muškarac feminist koji će zastrašiti onu ženu koja mu proturiječi.
Muškarac feminist koji će ušutkati onu ženu koja pusti svoj glas.
Muškarac feminist koji će kazniti onu ženu koja mu se ne pokloni.

Učenik rijetko kada postaje učiteljem, što je pogotovo istina za muškarce i feminizam – ako ne možete prihvatiti da se u feminizmu ne radi o vama, ako vam nije jasno da žene imaju i trebaju feminizam UPRAVO ZBOG MUŠKARACA, ako se protivite tomu da su žene glavna i jedina tema feminizma, ako mislite ženama objašnjavati tko su sve zapravo žene, on nije za vas i sretno vam bilo.

Konačno, ne želim ovo pretvoriti u glađenje ega onim muškarcima koji su normalni, oni to jesu i bez mog disklejmera „nisu svi isti“. Oni koji znaju da ne mislim na njih, neće se niti naljutiti. Ti normalni muškarci će suosjećati s mojom poznanicom, ali i ostalim ženama koje su bile žrtve ovog ili sličnih muškaraca.

Za one muškarce koje uistinu zanima feminizam, dobar početak bi bio odučavanje negativnih obrazaca ponašanja i mijenjanje načina razmišljanja i odnošenja prema ženama – nemojte misliti da nas znate, nemojte nas prekidati, nemojte nas sažalijevati, nemojte nam dovršavati rečenice, te nemojte misliti da ćete nam baš vi reći ono što je najbolje za nas. Slušanjem, čitanjem i educiranjem najbolje ćete doći do prijeko potrebnog znanja o ženama, feminizmu, ali i o tome kako postati bolji muškarac. 

A. Horvat

Tagovi: a.horvat, muški feministi

Povezani članci

Koliko iskrenosti je previše iskrenosti?

Koliko iskrenosti je previše iskrenosti?

Nedavno sam pročitala članak o muškarcu koji se požalio da je njegova djevojka bila previše iskrena s njime o seksualnom aspektu njihove veze. Njezina iskrenost, o tome da ne svršava jednako s njime kao…

Integralno tjelesni psihoterapeuti i njihove opasne poruke: psihičko nasilje ne postoji

Integralno tjelesni psihoterapeuti i njihove opasne poruke: psihičko nasilje ne postoji

Govore da klasična terapija razgovorom ne pomogne svima koji su prošli kroz traumatska iskustva upravo zato što je trauma sadržana u tijelu u obliku senzacija, tikova, psihosomatskih simptoma i bolesti.…