Muško nasilje: Kako da se nadamo da će problem biti riješen ako ga nemamo hrabrosti ni imenovati?

Muško nasilje:  Kako da se nadamo da će problem biti riješen ako ga nemamo hrabrosti ni imenovati?

UN-ov Ured za droge i kriminal (UNODC) objavio je u studenom 2018. godine izvješće o „Spolno utemeljenom ubijanju žena i djevojčica“, u okviru šire „Globalne studije o ubojstvima“. Podaci korišteni u ovoj studiji temelje se na nacionalnim statistikama o ubojstvima pojedinih država (mnogo informacija nedostaje o Aziji i Africi jer neke države ne skupljaju podatke).
Ipak, na temelju dostupnih je podataka, potvrđeno da ženama i djevojčicama najveću opasnost predstavljaju osobe koje su im najbliže. Od 87 tisuća žena i djevojčica ubijenih u 2017. godini, 58% odnosno 50 tisuća – 137 žena i djevojčica dnevno – ubio je član obitelji ili intimni partner.
Premda su muškarci češće žrtve ubojstava (81 % žrtava čine muškarci), važno je spomenuti da su oni također i najčešći počinitelji ubojstava (90 % počinitelja ubojstava su muškarci).
Zašto nam je onda toliko teško reći da je ubojstvo posljedica muškog nasilja?

Možda da pogledamo i relevantnije podatke tj. podatke o silovanju. Američka organizacija NSVRC (National Sexual Violence Resource Center) objavila je 2015. godine izvješće pod nazivom „Statistike o seksualnom nasilju“. Pronašli su da žrtve silovanja velikom većinom čine žene i djevojčice (91%). Iako je podatke o počiniteljima mnogo teže pronaći nego podatke o žrtvama, muškarci su opet, kao i u slučaju ubojstava, najčešći počinitelji silovanja bez obzira na spol žrtve. U slučajevima ženskih žrtava, 90% počinitelja su muškarci, a u slučajevima muških žrtava, 93% počinitelja su muškarci. Ponovno se postavlja pitanje:
Zašto nam je toliko teško reći da je silovanje posljedica muškog nasilja?

U subotu, 19. listopada 2019. godine, u hrvatskim gradovima mnoštvo se skupilo na prosvjedima „Pravda za djevojčice“. Povod prosvjeda slučaj je iz okolice Zadra (grupno silovanje petnaestogodišnje djevojke). Svi članci koji iskoče kada se gugla „Pravda za djevojčice“ (Jutarnji, Novi List, Dnevnik.hr, HRT, tportal...) govore o problemima nasilja u hrvatskom društvu.
Fraza „muško nasilje“ gotovo se uopće ne spominje.
Naime, silovanje se ni ne gleda kao „muški“ problem ili problem muškog nasilja. Jer #notAllMen. Vrti se nekakva priča o tome kako su „frajeri“ (valjda se pretendira na ideju „toxic masculinity“) oni „loši muški“, ali mi „pravi muškarci“, mi smo sasvim u redu. Mi nikada ne bismo udarili ženu, to je tako ne-kul. To su valjda oni isti „progresivni“ muškarci koji radikalnim feministkinjama rado govore da šute jer nisu dovoljno inkluzivne.


Mnogo se prenose dijelovi govora raznih govornika s prosvjeda u Zagrebu. Petra Karmelić iz Platforme za reproduktivna prava posve je u pravu kada kaže: „Mi nemamo jedan slučaj niti slučajeve nego društvo kao slučaj i zato moramo mijenjati društvo“. Nužno je promijeniti patrijarhalne temelje društvenih odnosa, ne samo u Republici Hrvatskoj već i globalno. No, da bismo uopće počeli moramo imati hrabrosti imenovati problem.
Nije dovoljno reći „nasilje“ – kao neodređeni, zamućeni fenomen, kao bljutavu juhu koju možemo začiniti po potrebi, pa malo govoriti o nasilju nad ženama, pa malo o vršnjačkom nasilju u školama... uvijek s fokusom na žrtve i uvijek s idejom da se radi o interpersonalnom privatnom problemu.
Ne.
Problem je muško nasilje. Problem su muškarci koji tuku, siluju i ubijaju. Problem je što naše društvo ne vidi problem u tim muškarcima. Problem je što nitko ne želi reći da je muško nasilje problem.

Global study on homicide

Gender related killing of women and girls

Statistics about sexual violence

National Intimate Partner and Sexual Violence Survey 2010.

 

Kristina Hemzaček

Tagovi: muško nasilje, silovanje, aktivizam, kristina hemzaček