Što je rod i po čemu se razlikuje od spola?

Što je rod i po čemu se razlikuje od spola?
Umjetne podjele između spolova tvore društveni sustav predrasuda kojem smo izloženi od samoga rođenja. Osim što spolovi imaju vidljive, anatomske razlike kao i svoju funkciju u razmnožavanju (što im je primarna svrha), ljudi izrazito slojevito i kompleksno shvaćaju spol izvan tih okvira.
Tako je jedna od prvih društvenih konvencija za spolove kategoriziranje opreme i igračaka za djecu prema bojama - ružičasto za djevojčice, plavo za dječake, lutke za djevojčice, autići za dječake. Za dijete kojem se sazna spol prije njegova rođenja već se počinju pripremati društvena uloga i preferencije, a da još i nije došlo na svijet. Ta se „tradicija” nastavlja i provlači kroz cijeli naš život, pa imamo različit odgoj - primjerice, dječaci idu na nogomet, djevojčice na ples, školski pribor za dječake prikazuje superjunake, a za djevojčice princeze iz crtića, dječaci ne smiju plakati jer muškarci moraju biti jaki, djevojčice ne smiju vikati jer je nepristojno da žene budu glasne; dakle cjelokupnost osobe - od držanja tijela, ponašanja itd. - sve je podređeno skupu nepisanih pravila kako se pojedinci i pojedinke određenog spola trebaju ponašati, odijevati, kakvu karijeru odabrati i sl.
 
Taj skup pravila naziva se i rodnim ulogama, a podložan je promjenama kroz vrijeme i geografska područja. Od kulture do kulture, i od razdoblja do razdoblja, neki njihovi aspekti ostaju uvijek isti dok se drugi mijenjaju, nerijetko uz velike napore i jak otpor konzervativnog dijela društva. Rodne uloge propisuju kako društveno prihvatljivo izgleda i ponaša se žena, a kako muškarac, iako u stvarnosti te uloge nemaju nikakve veze s njihovim sposobnostima ni osobnošću. Primjera je toliko mnogo i ta shvaćanja su toliko ukorijenjena da ih često nismo ni svjesni ili ih uzimamo zdravo za gotovo - od onih vidljivih kao što su boje i dezeni na odjeći i obući ili podjele higijenskih i kozmetičkih proizvoda na „ženske” i „muške”: dizajnom, bojom ambalaže, mirisom itd., pa sve do samog izbora stila života - rodne uloge prožimaju način kako funkcioniramo u društvu i privatnom životu. A zapravo nijedna ta značajka ne može se pripisati određenom spolu kao nešto inherentno „muško” ili „žensko”. No odaberemo li proizvod ili odjeću, hobije, karijeru i stil života koji nisu „namijenjeni” našem spolu, doživljavat će nas se nenormalnima, žene muškaračama, muškarce slabićima. Prijestupnici rodnih uloga nerijetko doživljavaju i ozbiljniju diskriminaciju i predrasude jer stvaraju nelagodu i unose kaos u strogo uređene tradicionalne kategorije i kućice. Kako smo vidjeli na primjeru s tjelesnim dlakama, žene koje ne uklanjaju dlake bit će prozvane „muškobanjastima”, „prljavima”, „neurednima”, dok će muškarci koji ih uklanjaju nerijetko biti smatrani „ženskastima”, „pederima”, „slabićima” itd.
 
Osim ismijavanja i ponižavajućih komentara u društvu, prijestupnici mogu doživjeti i gore oblike kažnjavanja svoga prijestupa. U Beogradu je nedavno pretučen muškarac jer je nosio ljubičastu torbu, a općepoznato je da „ljubičasto nose pederi” - koje, naravno, treba kazniti mlaćenjem jer krše propisanu rodnu ulogu da ih mora privlačiti suprotan spol. Još je veća ironija da žrtva premlaćivanja uopće nije homoseksualac. U Iranu žene koje prosvjeduju protiv nošenja hidžaba završavaju u zatvoru. U doba moje bake bila je velika sramota da žena obuče hlače i time bi riskirala izolaciju od društva. Kad se odmaknemo od kulturom propisanog ili pukog trendovskog „stylinga” (koji očito isto može biti opasan), u javnom i privatnom (su)životu također postoje stroge podjele. Ženama je trebalo dugo da uđu u „muška” zanimanja, nerijetko mnogo cjenjenija od „ženskih”, i uz velika odricanja i predrasude. Žene koje ne žele djecu smatraju se u društvu sebičnima i samoživima. Muškarac koji ravnopravno sudjeluje u kućanskim poslovima nerijetko je meta ruganja jer je „papučar”. Muški časopisi bave se autima, sportom, body-buildingom, nerijetko i krkanlukom i seksizmom koji se smatra humorom i sl. Ženski časopisi bave se izgledom, modnim trendovima, sniženjima cipela i šminke, uputama kako bolje zadovoljiti muškarca u seksu, novim dijetama za mršavljenje... Popis primjera je neiscrpan.
 
Jedan od ciljeva radikalnog feminizma je ukinuti te umjetne podjele jer su ograničavajuće i štetne zbog pripisivanja rodnih odrednica spolovima - prvenstveno za žene, ali i muškarce. Ne postoje „muške” i „ženske” boje, „muška” i „ženska” zanimanja, „muško” i „žensko” ponašanje. Spol i njegove funkcije ne mogu se mijenjati, ali zato bi nam društvene uloge trebale biti slobodne i neograničene. Nisu problem pojedinci i pojedinke koji krše ta umjetna pravila, problem je društvo koje nastoji zauzdati svoje članove, a naročito članice, jer u vječnoj borbi moći u patrijarhatu žena je ona koju se nastoji držati pod kontrolom, kojoj se ograničavaju izbori i sužava horizont. Kad čujete konzervativce da kukaju zbog „nametanja rodne ideologije”, to je izvrtanje. Upravo je konzervativizam taj koji nameće rodnu ideologiju, a radikalni feminizam želi je ukinuti.
 
Diana Didulica

 

Tagovi: feminizam, rod, Diana Didulica