Što nije u redu s prostitucijom?

Što nije u redu s prostitucijom?

Ovaj članak pomno sagledava prostituciju i kako ona utječe na ljude, uzimajući u obzir njenu tijesnu povezanost s pornografijom, trgovanjem ženama i seksualnom eksploatacijom djece, kao i neodvojivi joj rasizam, te zašto bismo trebali one koji ju potiču držati odgovornima. 

Prostitucija “na svoj način krade sve snove, ciljeve i divnu žensku suštinu. Tijekom svih mojih godina u njoj, nisam upoznala niti jednu ženu koja je uživala u tome što je radila. Sve su pokušavale izaći iz nje.” 

 

Ovo je rekla žena koja se izvukla iz prostitucije nakon 19 godina, počevši u dobi od 18. Ali uspjela se izvući. Živi u Australiji, gdje je seks industrija dekriminalizirana u pojedinim saveznim državama. Dok se pokušavala izvući, neprestano je mislila: “Legalno je pa ne može biti toliko loše.” Rekla si je da se nosi s time i izdrži, “usprkos tome što je to bio iznimno jadan život.” 

Nitko joj nije rekao koliko štetna će prostitucija biti i kako će utjecati na nju tijekom vremena. Drži predavanja u školama jer želi da mladi znaju istinu o prostituciji i kako je opasna za žensku dobrobit. 


Ni ovim ženama nitko nije rekao kako je opasno raditi s azbestom. Ova slika prikazuje radnice u tvornici azbesta 1918., kada je malo ljudi znalo da azbest uzrokuje smrtonosan rak pluća i polaganu, ali bolnu ranu smrt. Sada je opasnost neosporna i azbest je u potpunosti zabranjen u Ujedinjenom Kraljevstvu 1999. godine.

Prije nego što sagledamo stvarnost prostitucije, obratimo pažnju na to tko kupuje, a koga prodaju i kupuju. Skoro svi kupci u prostituciji  - ili “mušterije” kako ih ponekad zovemo - su muškarci. 

Najmanje 85% prodanih i kupljenih osoba u prostituciji su žene 

Velika većina onih koje se kupuje i prodaje u prostituciji su žene. Nigdje u svijetu nema bordela krcatih muškarcima za ekskluzivnu upotrebu žena. 

U ovome članku ćemo se referirati na prodane i kupljene osobe kao na žene i djevojčice. To radimo zbog jednostavnosti i naglašavanja rodno uvjetovane prirode prostitucije, a ne zato što mislimo da je prostitucija imalo manje opasna za dječake, muškarce i transrodne osobe.



Tko su žene u prostituciji? 

Ova snažna slika prikazuje Suzzan Blac, ženu koja je preživjela seksualno trgovanje i prostituciju. Primijetimo da na slici ima pušku usmjerenu u glavu. Djevojčice generalno ne odrastaju želeći postati prostitutkama - što se onda dogodilo djevojčicama i ženama koje su završile u njoj? 

Tipični rezultati studija o ženama u prostituciji: 33% su bile djeca u socijalnoj skrbi; 50% ih je počelo s prostitucijom prije 18-e godine života; 50% su bile beskućnice; 50% je bilo prisiljeno prostuirati se zbog nekoga; 72% su bile zlostavljanje kao djeca 

Svjedočanstva i istraživanja o prostituiranim djevojčicama i ženama opetovano pokazuju da su mnoge među njima, ponekad čak svaka treća, kao djeca bile u sustavu socijalne skrbi; otprilike polovica je započela s prostitucijom prije nego su navršile 18 ili dok su bile beskućnice; u polovici slučajeva ih je netko prisilio na prostituciju; i gotovo tri četvrtine su bile zlostavljane tijekom djetinjstva. 

Posljednjih godina je zabilježen značajan porast siromaštva u Ujedinjenom Kraljevstvu, što je posljedica strogih vladinih mjera - niskih satnica, ugovora bez utvrđenoga radnog vremena ( (eng.) Zero-hour contract je vrsta ugovora između poslodavca i zaposlenih prema kojem poslodavac nije obavezan ponuditi minimalan broj radnih sati, a zaposlenik ih nije dužan odraditi. Potonji će možda potpisati dogovor po kojem radi samo kada se to od njega/nje traži, tako da broj sati ili radno vrijeme nisu precizno određeni. Ovaj termin se primarno koristi u UK, iako ovakva i slična vrsta ugovora postoji u mnogim zemljama. - op.prev.), studentskih plaća, rezanja benefita i sankcije. Takav sustav najviše pogađa žene, osobito samohrane majke. 

Rezanje olakšica tjera mnoge žene u iznimno siromaštvo, osobito samohrane majke.

U filmu Ja, Daniel Blake, samohrana majka Katie se okreće prostituciji kao posljednjoj opciji. Agencije koje rade sa prostituiranim ženama prijavljaju ovakvu pojavu diljem zemlje: očajne žene koje se prostituiraju ne bi li mogle uzdržavati svoju djecu. 



Zanimanje makroa (eng. pimp) je vrlo lukrativno - u prosjeku zarađuje 70 funti po satu za jednu ženu. Usporedite to s minimalnom satnicom odrasle osobe (u UK £4.15/h, cca 35 kuna). No nitko se ne želi seksati s i do 20 stranaca dnevno, što neminovno vodi do upotrebe sile na prostitutkama. 

Groom (for, into)  = u doslovnome prijevodu znači pripremati, trenirati*

*Što se točno misli pod pripremanjem (grooming) u ovome kontekstu? U većini slučajeva, svodnik započinje iskorištavanjem njene potrebe za ljubavlju i pažnjom, njene želje za boljim životom i lijepim stvarima. Uvodi ju u komercijalni seks govoreći joj kako mu hitno treba novac, “Ako me voliš, učinit ćeš to!”, kaže joj. Ubrzo se to mijenja u: “Ti si samo kurva. Moja kurva!” Nastavlja kombinirati emocionalnu manipulaciju i nasilje živeći od njene zarade dok god ona traje. 

Jednostavno nema načina na koji većina djevojčica i mladih žena, pogotovo onih koje dolaze iz problematičnih obitelji ili iz sustava socijalne skrbi, mogu razviti životno iskustvo i samopouzdanje potrebno za razumijevanje skrivenih namjera iza ovakve vrste manipulacije i oduprijeti joj se. 

Svi smo čuli za slučajeve svođenja djece u rukama odraslih muškaraca - primjerice u Oxfordu, Rotherhamu i Rochdaleu. U slučaju Oxforda, procijenjeno je 373 slučajeva dječjih žrtava, većinom djevojčica, mnogih iz sustava socijalne skrbi, od kojih su neke imale samo 11 godina, koje su bile drogirane, silovane i prodane muškarcima i za £600 po satu. 

Ovakvi slučajevi se oslovljavaju terminom dječje seksualne eksploatacije, iz čega je očito koga se (ne) krivi. Nažalost, to i dalje prikriva činjenicu da obični muškarci u našoj okolini plaćaju najam djevojčica za upotrebu i zlostavljanje, kao i ogroman profit koji svodnici ostvaruju i koji služi kao primarna motivacija. 

Dokazi pokazuju da se ovo događa diljem UK.

Glavne karakteristike seksualnog trgovanja ljudima: nasilje, prisila ili iskorištavanje nečije ranjivosti;

izrabljivanje/ profitiranje prostitucijom druge osobe; pristanak je nebitan - definicija Palermskog protokola

Seksualna trgovina ljudima je oblik današnjeg ropstva. Međunarodno priznata definicija nalazi se u UN-ovom sporazumu poznatog pod nazivom Palermski protokol. Ključne karakteristike ove definicije su upotreba sile ili prisile i iskorištavanje nečijeg ranjivog položaja ili psihe u svrhu eksploatacije (ostvarivanja profita) iz njihove prostitucije, neovisno o tome je li osoba transportirana s jednog mjesta na drugo. Je li osoba u pitanju pristala na to je također irelevantno, kao i u slučajevima ropstva ili mučenja. 

Trgovina seksualnim robljem je u Engleskoj i Walesu zakonodavno definirana pod Zakonom o suvremenom ropstvu (eng. Modern Slavery Act). Nažalost, ta definicija ne upotrebljava kriterije Palermskog protokola. Da ih upotrebljava, bilo bi očito da je trgovina ljudima u velikoj većini slučajeva identična svodništvu. Zato što je većina djevojčica i djevojaka pod nadzorom (vlasništvom, op. prev.) makroa, što znači da većina prostitucije zadovoljava kriterije međunarodne definicije o seksualnoj trgovini ljudima. 

Kako to sažima profesorica prava i legalna teoretičarka dr. Catharine MacKinnon, “seksualna trgovina ljudima je svodništvo, čisto i jednostavno.” Ističe da, dok nitko u teoriji ne podržava trgovinu ljudima, brojni ljudi pokušavaju suziti definiciju tako da uključuje što je manje moguće slučajeva ne bi li se izbjegla ikakva promjena i da kao društvo ne bismo morali sagledati središnju ulogu prostitucije u tome. 

Trgovanje ljudima nije samo groteskan čin protiv ljudskih prava, ona je i isplativ zločin, rangiran kao treći najunosniji nakon ilegalnih droga i trgovine oružjem. 

Ova mapa prikazuje kako trgovci transportiraju žene i djevojčice diljem svijeta ne bi li zadovoljili nezasitne apetite muškaraca za prostitutkama. U okviru svjetske ekonomije vidimo da su zemlje podrijetla žena u pravilu siromašnije, a konačne destinacije bogatije. 

Rasizam i prostitucija 


Rasizam i prostitucija su neodvojivi jedan od druge, a crnkinje i Azijatkinje (Doslovni prijevod iz izvornog članka. Mi bismo precizirale da raširenost kolorizma i nacionalizma dovode do predrasude i diskriminacije među pripadnicima iste boje kože, gdje se svjetlija put gotovo uvijek preferira u odnosu na tamniju, tako da postoje razlike u tome kako se tretiraju  žene iz Istočne, Jugoistočne ili Južne Azije, ali i one jedne među drugima. Daljnji problem rasizma je fetišizam bijelih muškaraca prema ne-bijelim djevojkama, koje se tretiraju kao osobito “egzotična” igračka, što je sve posljedica masovnog kolorizma.- op.prev.) su često podvrgnute najgorim oblicima nasilja. U ovome primjeru, bordel u Hong Kongu reklamira “ponudu” kategorizirajući prostitutke po etničkoj pripadnosti, gdje se boja kože i etnicitet koriste kao ključan aspekt žena koje se koriste kao proizvod i roba. 

Pornografija i prostitucija: “Neke od najistraumatiziranijih ljudi koje sam upoznala su prostituirane žene čiji su ‘klijenti’ (op.prev.) inzistirali na kopiranju snimaka iz pornografije.” - Ann Olivarius

Nije moguće odvojiti prostituciju i pornografiju - i ne samo zato što je pornografija sama po sebi prostitucija na snimci, ni zato što su mnoge glumice prisiljenje baviti se njome i zadovoljavaju kriterije trgovanja ljudima. To je zato i što se pornografija upotrebljava u podizanju (op. prev.) djevojčica i djevojaka ne bi li prihvatile prostituciju i činove koje inače ne bi tolerirale. Zapravo, možemo reći da široka dostupnost online pornografije zavarava sve mlade u prihvaćanje prostitucije i objektifikaciju žena i djevojčica. 

Čekanje....

Prostitucija je duboko rodno podijeljena. Na gornjoj fotografiji vidimo žene kako čekaju konzumente u bordelu u Nevadi (Nevada je jedina savezna država SAD-a koja legalno dozvoljava neke oblike prostitucije. Trenutno 8 ruralnih okruga ima aktivne bordele - prostitucija izvan njih je zakonom zabranjena. Većina stanovništva živi izvan tih područja. op. prev). Njihovi dolasci su nepredvidljivi i žene uvijek moraju biti spremne te se natjecati za njihovu pažnju po dolasku. 

“Birajte. Brineta ili plavuša?” - razglednica iz kasnog 19. stoljeća

Što on kupuje?

 

Kupuje upotrebu njenog tijela, uključujući njezinu vaginu, anus, usta i grudi. To je sama srž prostitucije. Ovo nije usluga; radije, on plaća za najam upotrebe njenog tijela. 

Ovaj autobiografski prikaz s Tumblr bloga “Brothel girl” odlično prikazuje stvarnost prostitucije. Obratite pažnju na njezin izraz lica kroz slike. 



“O čemu razmišljaš?” 

“Err… Samo se divim tvojim mišićima.”

“Stvarno?!” 

….

Dok ju on koristi, ona se mora pretvarati da uživa u tome ili ispunjavati njegovu fantaziju i pretvarati se da misli da je sjajan. Bez obzira na to što misli ili osjeća, mora se nastaviti pretvarati. 

To je dio dogovora. To je dio onoga što on kupuje. 

“Znaš, nitko te neće poštovati nakon ovoga, vidi što si postala…”

Kupuje “pravo” da joj radi što želi - ma kako ponižavajuće to bilo. Kupci ju redovito “časte” nazivima poput “kučke” i “kurve”. I to je dio dogovora. 



“Isuse Kriste, nema ništa gore - Zašto? Zašto baš na klit?

Sad siše na to! Aaaaah”

“Wow, njoj je super!” 

Kupuje “pravo” biti u kontroli. 

Gore ga vidimo kako vrši “obrnuti” oralni seks ili kunilingus. Ovo je prilično često u prostituciji koja se odvija u unutarnjem prostoru. Ovdje se očito ne radi o tome da on dođe do orgazma; ovdje zahtijeva da ona ima seksualnu reakciju na njega. Možda mu to pomaže pretvarati se da je to suglasni dogovor. 

“Čovječe, ovo je odvratno.” 

“Koristili su me kao javni zahod.”

Snošaji u prostituciji se događaju van uobičajenih društvenih normi. Riječima Julie O’Connel Davidson, njemu je dopušteno tretirati ju kao da je društveno mrtva; kao da nije ljudsko biće. Drugim riječima, “kao javni zahod”. 

Ako se sjetimo žena poredanih u liniji čekanja, one moraju izgledati kao da su ondje svojevoljno. A konzumenti to tumače kao slobodni izbor da se s njima upuste u snošaj. 

Što znači za društvo ako se pretvaramo da neke osobe nisu ljudska bića?

Što to znači za nju? 

Razmislite o vlastitoj reakciji na stranca koji vas hvata za grudi, dodiruje ili seksualno napastuje. Imamo različite odgovore na to, ali oni obično uključuju negativne emocije poput gađenja, straha, ljutnje, povrede. 

Ali takve su radnje osnova prostitucije. 

Da biste postojali u prostituciji, morate suzbiti svoje neželjene reakcije, pretvarati se da uživate u svemu tome. To zahtijeva disocijaciju od svojih osjećaja, od sebe same. Takvo što može dovesti do dugotrajnih psiholoških poteškoća. Mnoge žene se okreću drogama ili alkoholu ne bi li to izdržale. 

Iako neke žene završe u prostituciji ne bi li financirale zloupotrebu droga, češće se okreću drogama ili alkoholu jednom kada su već prostituirane - jer je to jedini način na koji to mogu podnijeti.  

“Umrtvila bih svoje osjećaje…. Zapravo bih ostavila svoje tijelo i otišla negdje drugdje sa svojim mislima i osjećajima dok se ne bi digao s mene i sve bi bilo gotovo. Ne znam kako to drugačije opisati osim da je to meni bilo poput silovanja. To je za mene bilo silovanje.” 

Alice Glass kaže da tokom svojih 10 godina u prostituciji nije upoznala nijednu ženu koja sa sobom nije “nosila neku količinu neuroze, ovisnosti i melankolije. Bez iznimke.”

PTSP

Posttraumatski stres poremećaj (PTSD) je oblik anksioznog poremećaja koji se razvija kao odgovor na traumu ili preživjelu opasnost po život poput rata, seksualnog napada ili nesreća. Simptomi mogu biti fizički i emocionalno iscrpljujući i ponekad se razviju nakon nekoliko mjeseci ili čak godina. Obično su još i gori ako jedan čovjek drugomu opetovano nanosi traumu. 

Po jednome istraživanju, 68% prostituiranih žena zadovoljava kriterije PTSD-a. Sličnu učestalost pokazuju i ratni veterani. 

Jedna njemačka studija je na temelju medicinskih nalaza 1000 prostituiranih žena otkrila da: 

 

     ➢ većina pati od kroničnih bolova u abdomenu zbog inflamacije i mehaničke traume

              

     ➢ većina nosi znakove preranog starenja, što je simptom neprestanog stresa

 

     ➢ većina je imala ozljede uzrokovane pretjeranom upotrebom seksualnih organa i otvora 

                    

     ➢ većinu su kupci namjerno ozljeđivali 

Ovakve ozljede čine žene podložnijima na infekcije. Kondomi ih ne štite od toga. Financijski i drugi pritisci su značili da se većina žena morala nastaviti prostituirati čak i kada su bile u velikim bolovima. 

Što se pak tiče ozljeda koje su konzumenti namjerno nanosili… 



Nasilje konzumenata: 

Prijetnje oružjem - 64% 

Fizički napadnute - 73% 

Silovane - 57% 

Bez prijavljenog nasilja - 13%

U ovoj studiji, žene su prijavile preneražavajuću količinu fizičkog nasilja koje trpe od “klijenata”. (op. prev.) Gotovo dvije trećine su doživjele prijetnje oružjem, gotovo tri četvrtine su fizički napadnute - preko polovice ih je silovano (što, u ovome kontekstu, znači neželjeni seks za koji nisu plaćene). Od silovanih, njih preko 60% je silovano 6 ili više puta. 

Druge studije su došle do sličnih rezultata i svjedočanstva preživjelih tvrde isto. 



“Upucana sam 5 puta, izbodena više od 13 puta, pretučena do besvijesti više puta, slomili su mi ruku i nos, izbili mi dva zuba…” - Brenda Myers-Powell 

Prostituiranim ženama također prijeti znatno viša šansa od ubojstva, većinom zbog konzumenata i makroa. 

Podaci o ubojstvima prostituiranih žena u 4 EU zemlje do siječnja 2019. - Švedska (Nordijski model od 1999.) - 1 ubijena prostitutka, ubio ju je bivši partner, ne konzument; Njemačka (legalna prostitucija od 2002. - 91 ženu ubili svodnici ili mušterije, daljnjih 48 pokušaja ubojstva; Španjolska - prostitucija dekriminalizirana od ‘95. - 43 ubijene prostitutke; Nizozemska - prostitucija legalizirana 2000. - u 30 godina prije 2013. zabilježeno 127 ubijenih prostitutki 

Dok Nordijski model ne čini prostituciju sigurnom - jer ništa ne može - smanjuje količinu prostitucije koja se odvija te time i broj novih žena koje su uvučene u nju; osigurava i načine izlaska za one već prostituirane. Ako pogledamo statistike o broju smrtnih slučajeva u različitim zemljama, vidimo da ovakav pristup funkcionira. 

Problem je što brojna ubojstva prostitutki nikada nisu prijavljena. 

Rebecca Mott, koja je i sama preživjela unutarnju prostituciju i sada je aktivist za Nordijski model, kaže:                   

Normalno je da tijela žena i djevojčica nestaju pod profiterima seksualnog trgovanja. Izvlače se s tim jer pretpostavljaju da nikoga nije briga za njihovu sigurnost. Prostituirane osobe postoje na način da budu nevidljive i njihovi nestanci često prolaze neprijavljeni.” 



Kanadska studija je procijenila da prostituirane žene pate od 40 puta veće stope smrtnosti nego žene u ostatku populacije.

Ne govorimo ovdje samo o ubojstvu. Pogotovo žene u unutarnjoj prostituciji pate od vrlo visoke stope suicida. Po jednoj studiji, njih čak 75% ga je pokušalo. 

Istraživanja uzastopno pokazuju da većina žena u prostituciji želi ostaviti prostituciju iza sebe, ali nemaju druge opcije za preživljavanje. Po nekim istraživanjima, taj se postotak penje i do 89% intervjuiranih. 

Većinu vremena žene nastavljaju s prostitucijom zbog odsutnosti drugih alternativa. Ako pogledamo zašto je toliko teško napustiti prostituciju, česti faktori su: nedostatak kvalifikacija, ovisnost o drogama i/ili alkoholu, “dečko” ili makro koji ih na to prisiljava, dugovi i kriminalni dosje. 

Brojni poslovi (i oni koji ne traže posebne kvalifikacije) zahtijevaju provjeru krimilanog dosjea. Upravo zato njegovo postojanje eliminira mnoge potencijalne poslove za prostitutke. Zato se zalažemo ne samo za dekriminalizaciju prostituiranih, već i za uklanjanje njihovih zločinačkih dosjea i za osiguravanje visoko kvalitetnih ustanova koje pružaju pravi izlaz van. Kao i za kraj sistematske nejednakosti koja ostavlja tolike žene u siromaštvu. 

Posljedice prostitucije ostaju nakon što ju žene uspiju napustiti. Angel, jedna od preživjelih, kaže:   

Još se nosim s posljedicama prostituiranja. Patim od noćnih mora, flešbekova i mnogo toga mi služi kao ‘okidač’. Teško mi je vjerovati ljudima, osobito muškarcima, i još se patim sa seksom. I dalje se distanciram od same sebe i osjećam se kao da se prepolavljam. I dalje se definiram po tim iskustvima i razara me kada su programi poput “Diary of a call girl” na TV-u. Zbog njih se osjećam beznadno i potpuno i prokleto sama, utopljeno u buci seks industrije i njenog svemoćnog lobiranja.” 

I eto nam ga. Za žene u njoj, prostitucija nosi vrlo visok rizik ozbiljnih, dugoročnih, psiholoških i fizičkih zdravstvenih problema, suicidalnog očaja, premlaćivanja, silovanja, čak i ubojstva. Nijedan drugi posao ne nosi takve visoke rizike. 



Vrijeme je za počinitelje - makroe i kupce - da odgovaraju za nered koji su napravili. 

Tko su onda kupci? 

Muškarci svih dobnih skupina, rasa, religija i podrijetla. Bogati i siromašni. Nitko ne zna točno koliko muškaraca to radi. Procjene variraju od 10% do 80% odrasle muške populacije. 

Ne bi li vam dale osjet njihovih stavova, prosljeđujemo par citata s foruma za kupce gdje oni ostavljaju kritike žena koje su kupili. 

Bila je poput komada mesa… Mislio sam si, platio sam ju pa bolje da ju pošteno izj***m! Odlučio sam staviti noge na svoja ramena i jako sam pumpao!” 

Primijetite da govori o njenim nogama kao da nisu dio tijela. 

Evo još jednog: 

“Kada sam ju pitao za analni, rekla mi je da nije dostupno na prvome susretu! Pa ne počinjem vezu s tobom, zlato - samo te želim po***ati u guzicu!”

Studije o kupcima su otkrile da oni uživaju u nedostatku emocionalnog uplitanja i tretiraju žene kao robu. Jedan je konzument priznao: 

“Prostitucija tretira žene kao objekte, a ne ljudska bića.” 


Konzumenti će vjerojatnije počiniti silovanje i seksualno nasilje u odnosu na ne-konzumente, za koje je vjerojatnije da imaju empatije za žene u prostituciji. 

Kupci često izražavaju nasilje prema ženama i gotovo su 8 puta vjerojatniji izraziti spremnost na silovanje u usporedbi s onima koji ne kupuju prostitutke ako bi se mogli izvući s njime. Jedan je muškarac na upit izjavio da “voli mlatiti žene.” 

Zapravo, oni počinjavaju svaku vrstu nasilja u većoj mjeri nego ne-konzumenti, uključujući i svaku vrstu nasilja nad ženama. 

Razmislimo o ovome na minutu. Vidjeli smo ranije da prostitucija uključuje seks sa ženom koja ga zapravo ne želi. Nije li to srž silovanja? Zar plaćanje to zaista mijenja? ….. Čudi li nas onda da prostitucija potiče muškarce na silovanje? 

Ovo je prikaz koji pokazuje na relativnu važnost različitih faktora u životu silovatelja. Što je krug veći, to je faktor važniji. 

Nimalo iznenađujuće, “transakcionalni seks” (eng. transactional sex), drugim riječima kupovanje prostitutki (označeno žutom bojom) je drugi najveći faktor u usporedbi s kojim se zlostavljanje u djetinjstvu čini patuljastim. 

Ishodi za muškarce koji su nasilni prema svojim partnerima su slični. 

Kao što vidimo, ovo pokazuje visoku korelaciju između kupovanja seksa i silovanja žena - što bi moglo uputiti na to da kupovanje prostitutki samo po sebi čini muškarce sklonijima nasilju (Ovo je zasad pretpostavka. Korelacija ne znači uzročnost.).

Na slici, gornji redak slijeva nadesno: senator Barney Frank, glumac Charlie Sheen, bivši guverner New Yorka Eliot Spitzer, bankar Jeffrey Epstein i TV voditelj i političar Jerry Springer

Donji redak slijeva nadesno: televangelist Jimmy Swaggart, predsjednik FIA-e Max Mosley,  bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi, nogometaš Wayne Rooney 

Općenito gledajući, za kupce ima vrlo malo posljedica, iako su muškarci pod okom javnosti  ponekad prozvani. Ovdje su neki od njih, a uključuju visoke dužnosnike, bankare, slavne osobe i sportaše. Ovo je tip muškaraca koji ima moć, koji kontrolira našu kulturu i zakone. Zato vjerojatno nije iznenađujuće da je prostitucija posvuda normalizirana, trivijalizirana i uljepšana. 


Originalni članak na engleskom možete pročitati ovdje.

Prijevod: Femrevolt




Tagovi: prostitucija, muško nasilje, nordijski model, kultura silovanja

Povezani članci

Apel za aboliciju prostitucije u Hrvatskoj prema nordijskom modelu

Apel za aboliciju prostitucije u Hrvatskoj prema nordijskom modelu

Ovaj Apel je upućen svim parlamentarnim strankama u Hrvatskoj, a inicijativu mogu podržati sve građanke i građani, kao i zainteresirane organizacije putem PETICIJE.